Jan 14, 2012

Echogramma (Sergei Alibekov, 2003)

Na sajtu galerije Elene Vrubelevskaje, u tekstu posvećenom izložbi Fragments uzbekistanskog umetnika Sergeja Alibekova, claymation Echogramma opisan je kao "simbolima ispunjeno delo", koje se "dotiče filozofskih pitanja samouništenja i uskrsnuća, duhovnog preporoda čoveka." U njemu "biologija tumači ulogu prostora (kosmosa?), dok su spoljašnji i unutrašnji svet pojedinca prikazani u vidu pejzaža." A ti "pejzaži", nestalne projekcije naše svesti i podsvesti, prkose racionalnim objašnjenjima...


U nenarativnu konstrukciju, enigmatičnu i višeznačnu, ugrađene su halucinogene slike koje napipavaju puls onostranosti istorije i evolucije ljudske rase, istovremeno zapanjujući, nadahnjujući i zbunjujući gledaoca, čak i onog koji misli da je pripremljen za najnemilosrdniji krik nadrealizma. Dok pulsira srce Zemlje i okreće se veliki točak (vremena?), usnula božanstva prisluškuju (haos?), bubamara ulazi u uho, pokrećući niz procesa, Bezočni jedu zelene jabuke, vavilonska kula se raspada na geometrijska tela, džinovske ptice nesnosno cijuču, a smeli Kentaur hvata se u koštac sa razjarenom svinjom. Veliko oko budno posmatra. Fetus se razvija u mozgu.


Rađanje, život i smrt sustižu se u jednoj nedokučivoj tački, na granici između jave i sna, a misli, sećanja i emocije postaju opipljivi. Kroz neprestane i neretko razorne transformacije, plava, crvena i žuta dominiraju paletom boja, a mračan i mističan muzički skor povremeno je isprekidan sablasnim šapatima, doprinoseći stvaranju sveprožimajuće atmosfere. Neospornu začudnost ove metafizičke fantazije nemoguće je izmeriti. I nema potrebe dešifrovati svaki njen delić - ovako je doživljaj neuporedivo lepši...


No comments:

Post a Comment