Aug 13, 2012

Ašina sreća

Napomena: Svi likovi u ovoj bajci su punoletni, a poružnele polusestre drma zakasneli pubertet.

   “Opet si lizala šećer!” – obrve njenog očuha skupile su se u nakostrešenu pijavicu, a bore na njegovom čelu formirale su nešto nalik trozupcu. Aša je, kao i uvek, pognula glavu i gledala je u pod koji je domalopre čistila rupičastom krpom i sunđerom što propušta vodu.
    “Ali, oče…” – pokušala je da se odbrani, iako je bila kriva. (Glad ne poznaje nevinost.)
    “Nisam ti ja otac!” – dreknuo je, namrgodivši se još više, i opalio joj šamar. “Ako opet vidim tragove tvog poganog jezika na polici, odseći ću ti ga i baciti Kerožderima… A sad izlazi odavde! Ne želim da te vidim… do večeras.”
    Uplakana i uplašena, poklonila se Despotu i izjurila je iz prestone dvorane. Na poslednjem stepeniku ispred memljive podrumske prostorije (u kojoj je obitavala) stala je nezgodno, uganuvši gležanj. Srećom po nju, dva MišKentaura su baš u tom trenutku napustila stambenu rupu u potrazi za hranom, te su pozvala kućepaziteljku Nanu u pomoć. Dobrodušna i dobrodržeća starica dotrčala je do Aše sa hladnom oblogom i već pripremljenom bajalicom i zalečila je dok si rekao zglob. Primetivši tek osušene suze na devojčinom licu, upitala ju je kao da unapred ne zna odgovor:
    “Ko je dirao moju malu devojčicu?”
    “On…” – procedila je kroz zube.
    “Nemoj, zlato, da te pogađa njegova tortura, tvoja Nana je tu da te štiti. Videćeš, uskoro će se i tebi iskeziti sreća.”
    Nanine reči nakratko su je utešile, kao šolja ohlađenog čaja sa sitno seckanim jagodama. Toj neobrazovanoj, ali promućurnoj ženi bila je doživotno dužna, jer ju je privila uz grudi kada su je roditelji bezrazložno napustili. Zato je iste večeri došla u njen sobičak iza šupe i, poput mačeta, sklupčala se na mekoj vunenoj ponjavi, da bi potom zaspala čvrstim snom. Već nekoliko noći unazad mučili su je košmari u kojima je hodala po staklu i nosila obramku sa dve velike kofe prepunjene vodom…
    Idućeg jutra, pozvale su je polusestre koje su se prethodnog dana vratile iz privatne klinike za estetsku hirurgiju. Ugradile su roščiće i treće oko, što je u ono suludo vreme bilo pomodno, pa su im od nervoze izbile sitne pege po bucmastim obrazima. Ležale su na mekim dušecima, u krevetima pod svilenim baldahinima, zahtevajući od Aše da im iseče i isturpija nokte na stopalima. (Bila su im neprirodno izdužena, pa su stalno morale da nose haljine do zemlje, pošto su im hirurzi rekli da im nikakva operacija ne bi pomogla.)
    Jadna Aša povinovala se njihovim naredbama, jer nije podnosila bol, a one su umele da joj rade baš svašta – čupaju joj kosu, štipaju i uvrću bradavice na dojkama, snažno je pljeskaju po goloj zadnjici ili joj dršku od metle guraju u vaginalni i analni otvor. Jednom prilikom otišle su toliko daleko da su iz bunara prizvale Crne Puzavice, koje su je, razapetu, šibale po leđima bar pola sata.
    Po završetku manikira, uzela je četku u ruke, ne bi li im raščešljala kosurine, koje su bile umršenije od kablova kurcšlus-majstora, zato što su se veštački produžeci bunili protiv prirodnih vlasi. To je umelo da traje i do šest sati, posle čega nije bila sposobna ni za šta. Međutim, nikog od njenih staratelja nije bilo briga da li je umorna ili nije, zato što je trebalo očistiti kamin i naložiti vatru pre orgija koje je Despot priređivao za rođake i bliske prijatelje. Iako je bila nežna i krhka, sve ovo je uspevala da izdrži zahvaljujući Naninim isceliteljskim veštinama, koje je ova skrivala od gazde kao zmija namiguša ukradena ptičja jaja. Teško joj je padalo, ali je trpela, ne želeći pri tom da prizna nedavno razvijene mazohističke sklonosti.

***
    Kao po običaju, princ Blagoje šetao je lavirintom prostranog dvorišta oko zamka Osinje Gnezdo. Odlučio je da sedne i odahne, hladeći se lepezom koje su mu sluškinje poverile, pre no što su otišle na tročasovni odmor. Kraj njegovih nogu, dremala je Strela, ženka sivog risa, a po naslonu klupe šetao je plavi papagaj Božidar, vezući na tečnom japanskom. Njihov gospodar se trudio da bude utučen, ali je umesto toga ličio na dvorsku ludu koja ima zatvor. Durio se poput petogodišnjeg klinca, jer je njegova majka, kraljica Lilit, planirala maskembal na kome bi on trebalo da odabere buduću ženu. (Odlučila je da pošalje pozivnice svim imućnijim porodicama, ali i onima iz srednje klase koji su podržavali njenu kandidaturu za predsednicu i promenu statusa države.) Smatrao je da je svaki vid zabave neumesan, s obzirom na to da nije prošlo ni godinu dana od kraljeve smrti.   
    “Neću da se ženim!” – uporno je ponavljao u sebi. Sasvim slučajno, misli mu je pročitala poslednja pčelovila, koja je u blizini skupljala nektar sa ruža grmuša.
    “Iju!” – ciknula je. “Tako lep dečko, a neće u brak!”
    “Ko si ti?!” – podviknuo je.
    “Nema potrebe da se brecaš!” – unela mu se u lice. “Čujem ja dobro. Štaviše, prošle godine sam osvojila zlatnu trubicu na Šumskoj Sluhijadi.”
    “Isto tako nema potrebe da mi oblećeš oko nosa, zato što vidim bolje od sokola.”
   “U, sad ga pretera! Da si rek’o “bolje od sove”, možda bih ti i poverovala, ali ovako… Mada, u stomaku osećam da ćemo se odlično slagati – oboje izmišljamo za desetku.” – osmehnula se, namignuvši.
    “Možda… ako mi pomogneš da pobegnem odavde.”
   “Hm… da vidim šta mogu da učinim po tom pitanju… (gledala je unaokolo) “Aha! Dodaj mi onu flašu!” – uperila je kažiprstić ka boci za čokoladni liker od kojeg je Strela bila zavisna. Princ je zbunjeno odmeri, pa reče:
    “Jesi li sigurna da možeš da je držiš?”
   “Hehe… budalice. Ti ćeš mi je pridržavati dok je ne preinačim u staklene klompe.”
    “Klompe?!” – prenerazio se Blagoje. “Šta će mi?”
   “Biće to poseban komad obuće. Čim ih budeš obuo, postaćeš nevidljiv i moći ćeš da se iskradeš odavde, ali će njihova moć prestati u ponoć.”
    “Zvuči tako jednostavno. Otkud da znam da me baš u ovom trenutku ne lažeš?”
    “Ih! Među prijateljima nema laganja. Osim toga, možda bi mi i nos poras’o ili bi se ove kratke noge još za koji santimetar skratile.”
    Uverivši ga u svoju iskrenost (uz dve-tri kapi magične pljuvačke), stvorila je par klompi za nevidljivost i mladić je ubrzo zbrisao. Obilazeći ulice na koje mu ranije nisu dopuštali da izlazi, sreo je Ašu i zaljubio se u nju na prvi pogled. Nosila je korpu opravljenih vibratora, kondoma i kontraceptivnih sredstava za Despotovu kompaniju. Njenu dugu, riđu kosu mrsio je drski povetarac, koji odavno nije omastio brk, a jedre grudi samo što nisu iskočile iz tesne bele košuljice koju je od biološkog oca dobila za petnaesti rođendan, pa joj je već bila omalela. Odlučio je da je obeščasti, zgrabio je za ruku i odveo na vrh brda, gde je raslo jedinstveno stablo oraha, čiji plodovi su bili ispunjeni medom. Kada su tamo stigli, izuo se i Aši oduzeo još malo daha, do kojeg tek što je došla nakon prepada ispred apoteke…
    Šta se tačno desilo ispod mladog drveta znaju jedino Blagoje i Aša… i mila pčelovila koja je tokom njihovog odnosa čuvala stražu. Ljudi su kasnije tvrdili da su se odmah potom venčali, da je novopečenu princezu royal-svekrva prihvatila kao sopstvenu kćer i da je s uživanjem čuvala brojnu (i nestašnu) unučad. Nani je na svadbi srce eksplodiralo od sreće, ali je njen duh ostao do kraja svetkovine. Sa MišKentaura skinuta je kletva – ponovo su bili oni stari, normalni Kentauri i dobili su počasna mesta u štalama Osinjeg Gnezda. Strelu su poslali na besplatni program odvikavanja od alkohola, pošto su prinove zahtevale dodatne troškove, a talentovanog Božidara zaposlili su preko veze na Lingvističkom Univerzitetu. Kako zaštitna sredstva i seksualna pomagala nisu stigla do orgijaša, cele noći su se isključivo mazili i igrali nekakvu video igru za postizanje virutelnog orgazma. Ašinim polusestrama ispali su roščići i iscurelo je treće oko, a ona više nije imala potrebe da liže šećer. Kraljević ju je nesebično i bespoštedno voleo i stalno joj kupovao neobične slatkiše. Omiljeni su joj bili: plave dunje u zaslađenom jogurtu, listovi kupusa u sirupu od požutelih pomorandži i štapići sa ukusom vanile umočeni u prijatno gorke bale Keroždera…

No comments:

Post a Comment